Ne trebaš samo znanje, trebaš načine kako ga primijeniti

Kada pričamo o promjeni prehrambenih navika, često se traže načini kako naučiti osnovne stvari o prehrani i to je logičan prvi korak – želimo znati kako stvari funkcioniraju u teoriji. Ipak, većina se zaustavi na tome i rijetko kada prijeđu na puno važniju razinu, a to su načini kako to prilagoditi sebi.
U ovom članku želim staviti važnost na traženje načina za provedbu tog znanja, a ne da se vrtimo u beskonačnoj petlji učenja teorije iznova i iznova.
Želim znati kako to funkcionira
Itekako je važno znati kako stvari funkcioniraju u teoriji, a kada pričamo o prehrani, postoje dva načina kako možete doći do tog znanja.
Prvi je ono što većina radi, samostalno istraživanje informacija iz raznih izvora, a koji su uglavnom internetski. Prednost ovoga je što nećete uložiti ni lipe, ali nedostatak leži u tome što ćete uložiti velike količine vremena da prije svega dođete do relevantnih informacija i sažmete si sve na jedno mjesto. Također, trebate znati raspoznati relevantnu informaciju.
Drugi način je da jednostavno pronađete neku vrstu edukacije koja sadrži relevantne informacije i tako si uštedite hrpu vremena u pretraživanju. To je i jedan od razloga zašto sam kreirao Different tečaj i mentorstvo o prehrani, da na jedno mjesto sažmem sve što opća populacija treba znati o prehrani, a da su informacije znanstveno provjerene i do vas dovedene na jednostavan i zabavan način.
Ipak, to nije dovoljno.
Nije dovoljno samo imati teorijsko znanje.
Većina stane na teoriji
Neko vrijeme me mučio taj fenomen gdje ljudi stalno kreću na novu knjigu, počinju pratiti neku novu osobu, ponovno upijaju jedne te iste informacije.
Zašto nikako ne uspijevaju krenuti?
Zar nemaju dovoljno informacija da krenu?
Onda sam kroz niz promišljanja shvatio, uopće nije stvar u količini informacija koje dobiju, stvar je što svako novo učenje teorije, a pričamo o prehrani, služi tome da odgode trenutak kada će napokon krenuti.
Teško je pronaći načine, ali to je smjer
Kao mentor za prehranu, neke od vještina koje trebam posjedovati, a kako bih to mogao raditi na vrhunskoj razini su komunikacijske vještine, ljubaznost, strpljenje, razumijevanje i empatija. Nema smisla ikoga osuđivati i predbacivati im da ne žele krenuti jer su lijeni ili jer ne žele preuzeti odgovornost za sebe.
Treba shvatiti da je teško pronaći načine kako svo to znanje uklopiti u svakodnevicu, ali to je smjer kojem trebamo težiti. Da, znanje je standardizirano, smjernice su znanstveno provjerene i teorija je tu. Ipak, kako to standardizirano znanje uklopiti u nestandardizirane svakodnevice svakoga od nas?
Treba shvatiti da prosječnoj osobi dan obiluje raznim stresnim faktorima, preprekama, frustracijama, neugodnim situacijama i izrazito je teško odjednom uklopiti sve.
„Sve ili ništa“ nema mjesta u prehrani
Upravo je zadnja rečenica ključna – teško je odjednom uklopiti sve. Svi mi želimo tu promjenu u prehrani uklopiti što prije, a rijetko tko je svjestan da se to neće dogoditi, nikada.
Razlog je jedan jedini, a to je „sve ili ništa“ mentalitet koji njegujemo i nemamo strpljenja postupno tražiti načine pomoću kojih ćemo sva ta nova znanja uklopiti u svoj dan. Umjesto toga, obično tražimo načine kako se natjerati na nešto, a da malo osvijestimo neke stvari, shvatili bi da se nitko na ovom svijetu dugoročno ne želi tjerati na išta.
Umjesto „sve ili ništa“ idemo ciljati „malo bolje“ nego prije i tako ćemo puno lakše sva ta nova saznanja uklopiti u svoj san.
Zaključak
Naučiti nešto novo je lakši dio posla, ionako od malih nogu učimo raznu teoriju kroz formalno obrazovanje. Prava vještina leži u tome da naučeno prrimijenimo u praksi, ali prilagođeno našoj svakodnevici. U tom procesu trebamo ići postupno i umjesto da želimo sve odjednom, ciljati da budemo malo bolji nego prije.
Takvim pristupom ćemo znatno lakše pronaći načine kako da teorijska znanja o prehrani uklopimo u našu svakodnevicu i dugoročno ih održimo, bez da je zdrava prehrana nešto na što moramo „paziti“ ili nešto što provodimo sezonski.