Rap glazba je moj način izražavanja i prva ljubav

Godinama i godinama prije no što sam uopće i pomišljao o tome da pokrenem sve ovo, davne 2007. godine sam krenuo pisati tekstove s rimama, takozvane pjesme. Tada je rap zajednica poprilično dobro funkcionirala na forumima gdje si se mogao povezati s ljudima, pisati tekstualne battle pjesme, generalno objavljivati svoje tekstove, dobiti mišljenje, hejt, bilo što.
Na jednom rap forumu sam se poprilično povezao s BiH underground zajednicom i sve to je rezultiralo da 2008. napokon ono što je tada bio san postane stvarnost, snimim prvu pjesmu u suradnji s Halchom.
Snimao sam i van pjesama koje su javno objavljene na YouTube kanalu kako bih vježbao, a to su uglavnom bile razne zezancije i kombinacije sa Sensemanom i još par repera (Dominik, ako ovo čitaš, nadam se da si živ i dobro), a sve više sam vježbao flow, delivery, učio od svojih mentora i radio na tome. Sve više sam shvaćao da je rap glazba odličan način da se izrazim i da mi to tako dobro ide.
Snimao sam na mikrofonu čija je žica visila s ormara, preko njega je bila čarapa i bio je direktno spojen u računalo. Žicu od mikrofona je držala kutija za CD da ne klizi.
Neke od pjesama nikada neću objaviti kao ni ikome pokazati, a isto vrijedi i za neke tekstove. Clint Eastwood je u svojoj biografiji rekao nevjerojatnu stvar. Kada svoja umjetnička djela negdje objaviš, ona više ne pripadaju tebi već svijetu.
Neke stvari želim da pripadaju samo meni, zauvijek.
2010. se dogodio trenutak kada sam shvatio da želim snimiti i izbaciti album.
I nikada mi rap nije bio nešto što želim raditi komercijalno, nastupati i slično. To je moj način izražavanja, on je tu i to je nešto što je zaista moja prva ljubav.
I tako sam za taj album pripremao razne tekstove, neki su bili emotivna pražnjena uslijed ljubavnih jada koje svakoga muče u toj dobi, a neki su bili razni prikazi situacija, tuđih životnih priča ili tek ponekih crtica inspiracije koje sam prikupljao posvuda. Antiša mi je napravio pokoji beat, nešto sam skinuo s interneta, a Doc i Eul su mi napravili mix&master svih pjesama.
2011. sam izbacio svoj album “Prijatelj iz viđenja” koji je sadržavao ukupno 8 pjesama od kojih su mi osobno najdraže dvije pjesme. Prva je konobar, pjesma koja priča jednu zanimljivu situaciju osobe koja radi kao konobar, a koju sam začinio s par detalja jer, nikada ne znamo potpunu priču neke osobe, a tako svi volimo pretpostavljati.
Druga pjesma, Glasnik, je apstraktna romantika, igra riječi, situacija i mojih osjećaja, a koje sam htio pretočiti u pjesmu tako da ostane tamo zauvijek, daleko od mene, a preblizu svima.
Nakon tog albuma, izbacio sam još par singlova te je došla 2013. godina kada sam u korporaciji gdje sam tada radio kao student dobio ugovor za stalno, a to je značilo 8 sati svaki dan i tu sam odlučio staviti svoju prvu ljubav sa strane jer eto, stigao je odrasli život i treba raditi. Nekako sam se odlučio oprostiti od repa singlom “Nema me” koji kombinira različite aspekte mene tada.
Uslijedila je duga pauza, pokrenuo sam Eat Different, pretvorio ga u Different, dao otkaz, posvetio se tome da educiram ljude o prehrani, ulagao ogromne količine svojeg vremena da cijeli projekt dignem na noge i zaista pomognem ljudima.
U život me nakratko vratio Nesh (ako čitaš ovo, nadam se da si dobro), a kojeg sam imao priliku i čast uvesti u rep svijet, učiti ga osnovama i strašno sam ponosan u što je danas izrastao. Nesh mi je producirao pjesmu Podpitanja koju sam izbacio 2014. iako sam mislio da će “Nema me” biti zaista moj zadnji singl, ali nisam mogao protiv toga.
Naravno, svo to vrijeme moj rep skill nije padao kao ni moja ljubav prema repu, ali nikako to uklopiti u sve, a da repam redovito. Ipak, pronašao se način. Marin koji mi je jako pomogao s Eat Differentom na početku (Marine, ako čitaš ovo, hvala ti još jednom) je režirao i snimio spot o posnom siru i lubenici. U skladu s tadašnjim narativom, sve je bilo pomalo nakaradno i bizarno, a ovdje ću staviti spot o lubenici jer ga jako volim.
I tako vrijeme ide, a ja i dalje ne znam kako uklopiti rep u Different jer, iako volim Different, rep je moja prva ljubav, a svi se jako dobro sjećamo svojih prvih ljubavi. Ja eto, imam tu privilegiju da ju mogu vratiti, samo da naučim kako.
Tada to ne uspijevam shvatiti i jednostavno stavljam to sa strane te se posvećujem Differentu. To postaje moja firma, glavni izvor prihoda, ono od čega živim. Zajednica raste, ljudi prepoznaju kvalitetu, govorim po konferencijama, panelima, dajem intervjue – onako, mislit će netko sa strane, čovjek živi san.
Ipak, u meni i dalje gori želja za time da uklopim rap u sve to. Početkom 2020. godine odlučujem krenuti pisati tekst za povratnički singl. Primjećujem da sam lirički potpuno druga osoba nego 2010. godine i nikada više ne bih pisao onakve pjesme. To je normalno, čovjek se mijenja kroz godine i moramo se mijenjati.
Tekst sam pisao ukupno 9 mjeseci s pauzama, a beat, produkciju, savjete i najveću podršku ikada mi je dao Antiša, čovjek koji mi je radio beatove za prvi album. Antiša, hvala ti još jednom što si mi pomogao i odradio sve volonterski. Pjesma i spot izbačeni su 2021. godine, hvala Silviu što je snimio spot.
Najlakše Je Kukat’ je pjesma koja je odražavala moj način razmišljanja prema navedenoj temi, a sigurno je utjecala imalo i svo poduzetničko te radno iskustvo koje sam stekao u međuvremenu. Pjesme više nisu emotivno pražnjenje već kritika društvu.
Počinjem sve intenzivnije razmišljati kako uklopiti rap u Diffeernt jer, nakon toliko pauze ja i dalje imam flow, delivery i mogu se jako dobro izraziti kroz rap. Ustvari, to je jedini način kroz koji se znam izraziti.
Početkom 2022. godine napokon pronalazim način kako ću to napraviti, a sve je počelo s repanjem o namirnicama da bih onda kasnije jednostavno shvatio – mogu koristiti svoju rep vještinu kao alat za edukaciju. Počinjem snimati repcepte – koncept gdje repam recept i vježborepove, koncept gdje repam tehniku izvedbe vježbi.
Prvi spot u takvom formatu je repcept za zeleni smoothie.
Shvaćam da, kako su se vremena znatno promijenila od 2011. kada sam izbacio album, došao je Spotiy pa je red da budem i tamo. Problem je što, ako želiš na Spotify, trebaš platiti servis koji će dići pjesme gore, a što se tiče instrumentala, treba platiti licence za beatove. Naravno, postoje besplatni beatovi koji mogu gore bez licence, ali nisu nešto kvalitetni.
Shvaćam da mi financijski to i nije baš održivo i moram pronaći način pa pokrećem Buy Me A Coffee profil što je ustvari stranica gdje bilo tko u doslovno tri klika može kreatorima sadržaja donirati od 1€ pa više. Vjerojatno neću baš moći financirati svaki beat preko toga, ali barem da pokrije dio troškova pa da mogu i dalje repati kvalitetno, valjda će biti donatora.
Ostavit ću link ovdje pa, ako volite rep koji radim, podržite me donacijom jer sav novac koji tu zaradim ulažem u to da kupim beatove preko kojih mogu repati edukativan sadržaj.
I tako sam 16 godina nakon što sam krenuo repati, ostavio svoju prvu ljubav, ponovno pronašao način kako da ju uklopim u ono što radim. Jako sam sretan zbog toga i mogu reći da me rap ispunjava više od ičega, čak više i od Differenta.
Naravno, ja volim Different, nevjerojatno je ispunjavajuće kada nekome tvoj besplatan sadržaj pomogne ili kada ti netko zaista plati novac da pomogneš promijeniti prehranu i zdrave navike pa na kraju ispadne da osobi promijeniš pogled na život, osnažiš ju i onda svakih nekoliko mjeseci dobivaš poruke kako osoba cvjeta. To je stvarno privilegija koje iskreno, nisam ni svjestan i generalno nisam svjestan koliko ljudima mijenjam način na koji gledaju na stvari, a nerijetko mi se javljaju osobe s pokrenutim biznisom koje mi govore da sam ih baš ja inspirirao i potaknuo.
Sve je to super, ali pisanje tekstova, snimanje istih, miksanje toga – doslovno nema ništa bolje od tog procesa.
I pišem ovu priču, iako je osobna, želim da ostane na internetu.
Jer, najveća vrijednost svega ovoga jest da te pjesme ostaju i nakon mene, zauvijek.