“Sve ili ništa” mentalitet je razlog zbog kojeg dobiješ ništa

Sve ili ništa način razmišljanja je čest u raznim sferama života, a posebice oko promjene prehrane. Tražimo savršen trenutak da krenemo i odgađamo tu promjenu za neke bolje dane, kada ćemo imati naše idealne uvjete o kojima sanjamo, a kada ih trebamo nekome opisati, nemamo pojma što reći.

Odmah želimo najbolje rezultate, visoko smanjenje na vagi u svega par dana, odmah želimo usvojiti sve navike i osjećamo se nesretni jer nismo odmah uspjeli sve.

Sve ili ništa je način razmišljanja koji može imati čak i destruktivne posljedice po mentalno, ali i fizičko zdravlje te ga se smjesta trebamo riješiti odnosno početi raditi na riješavanju.

Sve ili ništa, ali doslovno ništa

Najčešći primjer ovog mentaliteta jest kada osoba procijeni da sada nema idealne uvjete da pazi na prehranu i jednostavno prestane sa svim, nastavit će kada će imati idealne uvjete. Drugi primjer povezan je s treninzima kada osoba procijeni da ne stigne odraditi 3 treninga tjedno nego 1 do 2 i onda joj nema smisla trenirati jer, nema idealne uvjete pa odustaje od svega.

Oprostite, ali tko ima idealne uvjete za išta u životu?

Kako točno izgledaju idealni uvjeti za promjenu prehrambenih navika?

Koji su to savršeni uvjeti za treninge?

Sasvim je normalno i očekivano da nemamo idealne uvjete ni za što u životu jer, to je život, stvari se neprestano mijenjaju, događaju i to se nikada neće promijeniti.

Ma samo ću napraviti malu pauzu, ne mogu se baviti time

Najgore od svega što možete napravit jest pauza. Kakva pauza?

Uzimate li pauzu od životnih stresova i okolnosti koje se neprestano događaju? Uzmeš li pauzu od braka, plaćanja računa, brige za malo dijete? Ne uzmete, prilagodite se situaciji i nastavite dalje u obliku koji je dovoljno održiv.

Isto tako je s procesom promjene zdravih navika.

Umjesto uzimanja pauze, uzmite onu najmanju radnju koju možete nastaviti provoditi, samo da održite kotačić promjene u pogonu. Nije smisao da uvijek bude sve savršeno i po planu – kao što sam nebrojeno puta rekao, nije važan jedan loš trenutak već smjer u kojem idemo.

Odbacite pauzu i pronađite najmanju moguću radnju koja će vas držati u smjeru zdravog načina života. Pronađite “malu održivu radnju” u odnosu na “sve” i napravili ste velik korak.

>> USVAJANJE NAVIKA JE KAO DOBIVANJE POLITIČKIH IZBORA <<

Kako pronaći malu održivu radnju?

Uzmimo za primjer korake. Recimo da je plan hodati 10.000 koraka dnevno, ali dogodio se život, stresori i stvari ne idu po planu. Sve ili ništa mentalitet će hodanje potpuno odbaciti kao opciju sve dok se ne vrati na uvjete kada može imati 10.000 koraka jer smatra da se sve manje od toga ne broji, nije dovoljno vrijedno ili čak da sama osoba nije dovoljno vrijedna ako ne hoda 10.000 koraka dnevno.

U ovom slučaju, sve ili ništa mentalitet će odvesti fizičku aktivnost u ništa, a što će vrlo vjerojatno utjecati na povećanje ukupne tjelesne mase, rast osobnog nezadovoljstva, a sve to će se povezati s time da osoba nema vremena i zato su rezultati takvi, uglavnom će krivac biti sve i svatko osim osobe same.

Njegujemo li mentalitet traženja male održive radnje, pronaći ćemo broj koraka koji u novonastaloj situaciji možemo i želimo provoditi dnevno. Neka je to 6.000 koraka – super, svaki dan napravimo 6.000 koraka što je solidan broj koraka. Nije savršenih 10.000, ali nije ni najgorih 0 koraka.

U ovom slučaju, imamo razinu koju možemo održavati trenutno, krećemo se, fizički smo aktivni i defintivno nismo dozvolili potpuni krah bilo kakve fizičke aktivnosti već smo ju nastavili prakticirati u smanjenom obujmu. Kada stresan period završi, postupno ćemo povećati do željene, ali smo zadržali smjer, a to je najvažnije.

Zaključak

Ne možemo čekati savršene uvjete da krenemo u nešto jer te savršene uvjete ni sami ne znamo opisati, nemamo pojma kako izgledaju i ustvari su savršeni uvjeti samo obična izlika za izostanak preuzimanja odgovornosti za sebe i svoje zdravlje pa odgovornost prebacimo na to da nemamo savršene uvjete.

Sve ili ništa način razmišljanja nas gotovo uvijek dovede do velikog ništa i zato je važno pronaći najmanju moguću održivu radnju kroz koju ćemo održati smjer stvaranja zdravih navika i zdravijeg načina života. Onaj mali kotačić koji će nas i dalje držati u pogonu, na traci, u igri.

Uzimanje pauze je ustvari odustajane koje si ne želimo priznati pa ga zovemo pauzom.

Ne treba vam to.