Život na vagi – show za zdravlje ili gledanost?

Život na vagi je natjecateljski reality show koji okuplja kandidate s prekomjernom tjelesnom masom, a u sklopu kojeg se natječu tko će izgubiti najviše kilograma. Postoje mnoge polemike oko toga promovira li zaista ovaj show zdravlje, mršavljenje i smanjenje pretilosti te uz kakve metode ili je puki alat za gledanost. U gostovanju na podcastu 8_24 sam iznio svoje mišljenje o ovom showu u jednoj rečenici.
Nakon toga sam dobio pregršt upita da napišem članak o ovoj temi i obrazložim svoje mišljenje pa evo, u ovom članku želim detaljno analizirati cijeli show, sagledati obje strane medalje i na kraju iznijeti svoj zaključak.
Život na vagi – osnovna ideja
Koncept je sljedeći, uzet ćemo osobe s ekstremnom pretilošću, dovest ćemo im tim koji se sastoji od trenera, nutricionista i psihologa, oni će biti tu da ih vode na putu smanjenja tjelesne mase. Kako je riječ o natjecanju, imat ćemo sistem ispadanja, gledat će se gubitak kilograma od inicijalnog vaganja i tako sve do kraja kada će pobjednik, uz izgubljenu tjelesnu masu osvojiti i solidnu količinu novaca.
Zvuči super, imaš ljude koji se brinu za tebe, nema vanjskih distrakcija, gubiš kilograme na tjednoj bazi i osim što kao pobjednik imaš manje kilograma, dobiješ i neke novce.
E sada, nedostaje nam ovaj reality show element.
Izvor: Facebook stranica Život na vagi
Život na vagi – natjecateljski reality show
Prije nego krenemo, moramo pojasniti kako funkcionira koncept reality show programa. Glavna ideja ovdje je da se dogode neke stvari koje će potaknuti ljude da pričaju o njima, da gledaju Život na vagi, da komentiraju na društvenim mrežama, poistovjete se sa natjecateljima, okrenu se protiv njih – sve su to elementi koji čine jedan reality show.
Za nastavak čitanja ovog članka, moramo uvijek imati na umu gore navedenu glavnu ideju.
Ulazak ovog elementa donosi nekoliko problematičnih stvari
Rigorozni treninzi i izazovi kroz koje kandidati prolaze, povraćaju i nerijetko odustaju, a koji nikako nisu zdravi za njihova trenutna tijela koja imaju iznimno malo mišićne mase i njihovi zglobovi to jedva mogu podnijeti su velik problem, ako ne i glavni. Kadrovi gdje možemo vidjeti osobe koje leže na tlu i nije im dobro, treneri koji se deru na njih, nerijetko omalovažavajućim tonom jer, to im je potrebno da ih se motivira?
Osoba od 130 kilograma koja trči na traci uopće nije za komentiranje, jedino što mogu je plakati umjesto njihovih zglobova i moliti se bogovima da osoba od 130 kilograma koja to gleda kod kuće slučajno ne krene trčati.
Naravno, treneri ovdje rade kako im je rečeno da rade u skladu s pravilima reality showa, a na što su sami pristali.
“Malo se zaderi na tim treninzima, stvori neku dramu, nemoj previše, ali dovoljno da ih malo razdrmaš da dobijemo nekog materijala, eventualno da se rasplaču, odustanu, povraćaju ili tako nešto. Pazi da se ne potrgaju ili ozlijede, ako se to dogodi, ne brini, ionako su svi morali potpisati vlastitu odgovornost pa nije ništa na tebi.”
Sljedeća stvar je nešto na što želim skrenuti pažnju, a to je jedan YouTube isječak gdje pred kandidatima stoje krafne i trebaju “izdržati” bez da ih pojedu. Možemo ga vidjeti niže.
Radi se drama jer je jedna osoba pojela krafnu, a cijeli koncept gdje ljudi sjede ispred tih krafni i moraju izdržati bez da ih pojedu je bizaran na toliko razina da uopće ne znam odakle početi: od narušavanja odnosa s hranom do usađivanja crno-bijelo pogleda na ukupnu prehranu.
Uz to, cijelo vrijeme se potiče ekstremno nezdrav odnos s hranom, demoniziranje određenih namirnica, nizak kalorijski unos koji nema nikakvu održivost.
Ajme da, neprestano zaboravljam da ovdje nije cilj održivost nego smanjiti što više kilograma. Što nakon? Koga briga, ovo je ono što dovlači gledatelje, ne ono nakon.
Kakvu to sliku šalje prema gledatelju?
Iskrivljava se zdrav način života i čini ga se nevjerojatno teškim, prepunim odricanja i restrikcija. Načini na koje se kandidate vodi kroz proces smanjenja tjelesne mase su blago rečeno užasni, neodrživi i strašni. Njihova tijela kada dođu u show nikako ne mogu podnijeti razinu opterećenja koje se stavlja na njih, fizički i mentalno te prolaze kroz strašne muke i patnje kako bi živjeli zdravo?
Je li to slika koju želimo poslati o zdravom životu? Kroz ovaj show, je.
Prema njima, zdrav život je nešto do čega se dolazi rigoroznim treninzima, rušenjima, povraćanjima, slušanju trenera kako se dere na tebe, stavljanju tanjura s krafnama ispred tebe i kažnjavanje ako pojedeš jednu, a nagrađivanje ako ne. Također, pretile ljude se ionako osuđuje u okolini, a sada će ih se šikanirati pred kamerama.
Idemo ljudima pokazati da, ako žele biti zdravi, moraju proći kroz sve ovo.
Što nije problematično u ovom showu?
Kako sam na početku članka naveo da ću sagledati obje strane medalje, volio bih se osvrnuti i na to što je ustvari nije toliko problematično kod ovog showa pa nailazimo na nekoliko benefita.
Prije svega, kandidati na kraju krajeva smanjuju svoju tjelesnu masu i pretilost. Znamo da je pretilost uzrok mnogih bolesti i da je apsolutno svaka osoba s bilo kojom količinom prekomjerne tjelesne mase pod rizikom da prije ili kasnije u životu razvije sljedeće:
- Dijabetes tip 2
- Niz kardiovaskularnih bolesti
- Metabolički sindrom
- Razne vrste raka
- Osteoartritis
- Bolest žučnog mjehura
- Bolest gušterače
- Bolest jetre
- Apneju u snu i ostale plućne komplikacije
- Kliničku depresiju
Prekomjerna tjelesna masa je jedan od najčešćih uzroka rane smrti koji se mogu spriječiti. Trenutno je na drugom mjestu, odmah nakon pušenja.
S te strane, kandidati kroz show smanjuju svoju tjelesnu masu i ne možemo reći da rade nešto loše za svoje tijelo, to će uvijek biti argument pobornika ovog showa. Problem je kako to rade, ali nećemo sada o problemima nego o tome što nije toliko problematično.
Druga ne toliko problematična stvar, nazvao bih čak i dobra stvar jest da postoje osobe koje izađu iz showa i ostaju ohrabrene da nastave pokušavati raditi na smanjenju tjelesne mase. Baš im je to trebalo da ih malo pogura i pokušat će nastaviti samostalno. Nekolicina će uspjeti jer su to vrste osoba koje su ionako naumile da uspiju i prijava u show im je samo bila okidač da krenu, neovisno o ishodu unutar sudjelovanja.
Naravno, oni su u manjini, ali ako u toliko sezona prikazivanja barem 10 ljudi uspije dalje raditi na sebi, to je velik uspjeh s obzirom na to kako se tamo odnose prema njima. Postoje takvi primjeri i njima svaka čast što su prošli kroz svu tu patnju i nastavili te pronašli način kako uspjeti.
Žao mi je činjenice da su takvi u velikoj manjini. Većina to ne uspije već vrate težinu, a imamo i znanstvena istraživanja na tu temu.
Što nam kažu znanstvena istraživanja za Život na vagi?
Za one koji ne znaju, ovo je samo hrvatska inačica svjetski poznatog showa “The Biggest Loser” te su metode koje koriste i odabiri kandidata standardizirani u svakoj državi. Super je da imamo i znanstvena istraživanja oko kandidata u ovom showu.
Jedno istraživanje je promatralo kandidate jedne sezone 6 godina nakon završetka. Od 16 kandidata, njih 14 je pristalo sudjelovati u ovom istraživanju te se pokazalo da je njih 13 vratilo svoju staru tjelesnu masu i nisu uspjeli održati gubitak koji su imali na kraju showa.
Meta-analiza koja je sažela nekoliko istraživanja na temu nam govori da 75% osoba ne uspije održati težinu nakon što su bili na nekoj vrsti prehrane za smanjenje tjelesne mase, ostatak ju bez problema vraća. Kako autori navode u zaključku, a s kojim se savršeno slažem: “The problem of weight control in patients with obesity should be understood as a process of education to a healthy lifestyle and a balanced diet to be integrated in the context of a multidisciplinary approach.”
Emocije kao sastavni dio strukture reality showa
Uz rigorozne treninge i nezdrave metode provođenja prehrane, još jedan velik element svakog reality showa, a tako i Života na vagi su emocije. Iznose se pozadinske priče natjecatelja, njihove traume, nesretni događaji i to je nešto što je nužno da bi se prosječni gledatelj mogao poistovjetiti s natjecateljima – s nekima više, s nekima manje, s nekima nikako.
I baš taj aspekt povezivanja je najvažniji u strukturi reality showa i mora se odraditi na početku kako bi se osigurala gledanost, kako bi se osiguralo da se o showu priča, da se komentira na društvenim mrežama, uživo na kavama. Ako se gledatelji ne povežu s natjecateljima, zašto bi gledali Život na vagi?
Palim televizor ili stream da vidim kako ide mojem Vinku koji ima sličnu priču kao ja, da vidim kako Marija napreduje jer se pronalazim u Mariji. Gledajući njih kako prolaze kroz sve, gledatelj pronalazi sebe i to potiče da gleda show dalje, razvija simpatije prema određenim natjecateljima i odbojnost prema drugima, a baš taj polaritet je ključ, srž, temelj koji će osigurati gledanost.
Ne govorim da je ovo dobro ili loše, sada neutralno analiziram strukturu reality showa, zamislimo da pišem diplomski na tu temu.
Da zaključim, cilj showa Život na vagi je gledanost
Idemo još malo zamišljati u zaključku.
Zamislimo da radimo show gdje imamo kandidate koji uče kako usvajati zdrave navike, provode kalorijski deficit postupno, uče kako ubacivati namirnice u prehranu umjesto da ih izbacuju. Postupno uče koristiti svoje tijelo, rade na jačanju mišića, imaju zdrave male tjedne izazove kroz koje provode neke mini radnje…
….tko bi to gledao?
To zvuči tako dosadno, negledljivo i monotono. Uzmimo za primjer izmišljenu osobu zvanu Vinko koja se prijavila u show. Koga boli briga što je Vinko ovaj tjedan uspio ubaciti nešto povrća u 4 od 7 obroka i tako napravio mali pomak. Nitko na kavi neće pričati o 4 krastavca koja je uspio pojesti. Nitko se na društvenim mrežama neće svađati oko toga da je trebao pojesti papriku umjesto krastavaca…
…nitko to neće gledati.
Znate, treba sve to platiti.
Treba platiti kuću u kojoj žive, hranu, treba platiti tim trenera, nutricionista, psihologa, opremu za snimanje, redatelje, snimatelje, montažere, produkciju, sve to košta i to košta poprilično.
Tko će to platiti?
Prodaja reklama za vrijeme emitiranja, pretplate na stream bez reklama. Tko će gledati reklame ako nema gledatelja? Tko će se pretplatiti na stream ako nema gledatelja?
Zato nam trebaju gledatelji, a da ih dobijemo, treba nam drame. Treba nam trenutak gdje Vinko povraća nakon treninga, baci krastavac u zid i pojede tri krafne u sobi. Treba nam trenutak gdje Vinko plače pred kamerom dok priča svoju životnu priču. Kao i u filmu, treba nam trenutak kada Vinko ne uspije, slomi se i kada Vinko uspije pa ga hvale.
Kako bi se sve to izazvalo, trebaju nam rigorozne metode treninga, trebaju nam bizarni izazovi s prehranom i guranje natjecatelja do samog mentalnog i fizičkog ruba. Trebaju nam voditelji s provokativnim pitanjima, ismijavanje, omalovažavanje, izderavanje. Uopće nije važno kakve će to posljedice ostaviti na natjecatelje koji su ljudi jer, posljedice su nešto što pripada budućnosti, a nas ne zanima budućnost. Nama treba njihovo psihofizičko slamanje odmah i sada.
Hoće li nakon showa Vinko uspjeti biti zdrava, poletna i sretna osoba?
Koga briga, Vinko nikada nije bio ni važan u cijeloj ovoj priči.
Je li ti ovaj članak bio koristan? Podrži moj rad brokulom! 🙂
Izvori:
1. Fothergill E, Guo J, Howard L, Kerns JC, Knuth ND, Brychta R, Chen KY, Skarulis MC, Walter M, Walter PJ, Hall KD. Persistent metabolic adaptation 6 years after “The Biggest Loser” competition. Obesity (Silver Spring). 2016 Aug;24(8):1612-9. doi: 10.1002/oby.21538. Epub 2016 May 2. PMID: 27136388; PMCID: PMC4989512.
2. Flore G, Preti A, Carta MG, Deledda A, Fosci M, Nardi AE, Loviselli A, Velluzzi F. Weight Maintenance after Dietary Weight Loss: Systematic Review and Meta-Analysis on the Effectiveness of Behavioural Intensive Intervention. Nutrients. 2022 Mar 16;14(6):1259. doi: 10.3390/nu14061259. PMID: 35334917; PMCID: PMC8953094.
3. Global BMI Mortality Collaboration, Di Angelantonio E et. al. Body-mass index and all-cause mortality: individual-participant-data meta-analysis of 239 prospective studies in four continents. Lancet. 2016 Aug 20;388(10046):776-86. doi: 10.1016/S0140-6736(16)30175-1. Epub 2016 Jul 13. PMID: 27423262; PMCID: PMC4995441.
4. Afshin, Ashkan, Mohammad H Forouzanfar, Marissa B Reitsma, Patrick Sur, Kara Estep, Alex Lee, Laurie Marczak, et al. 2017. “Health Effects of Overweight and Obesity in 195 Countries over 25 Years.” The New England Journal of Medicine 377 (1): 13–27. https://doi.org/10.1056/NEJMoa1614362.
5. https://www.fitness.com.hr/zdravlje/um-tijelo/Razbijamo-mitove-debljina-zdravlje.aspx
6. Izvor naslovne fotografije: https://www.facebook.com/zivotnavagi/