Kako sam dao otkaz?

Prošlo je preko dvije godine kako sam dao otkaz nakon što sam 7.5 godina radio u korporaciji pa je vrijeme da ispričam kako sam planirao davanje otkaza i napravio igru od cijelog procesa kako bi mi bilo zanimljivije.

Posao postaje zatvor

Zadnjih par godina, nisam više ništa mogao naučiti na trenutnoj poziciji i radio sam samo za novac. Kada radite samo za novac, znači da ste postali prazan broj, zamorac koji vrti kotačić do smrti. Znao sam da nešto trebam poduzeti jer je ovo trošak vremena.

Osjećao sam se kao da sam u zatvoru, kao da sam na izdržavanju zatvorske kazne gdje mogu ići doma vikendima.

Eat Different raste

Eat Different sam pokrenuo 2015. godine, a u početku nisam previše razmišljao o zaradi. Više sam na njega gledao kao projekt kroz koji se mogu izraziti i pomoći ljudima, educirati ih i pritom se zabaviti, a društvene mreže su tada bile u usponu, pogotovo Facebook. Realno, imao sam svakodnevni rast novih fanova i imam ga dan danas, nema dana kada netko novi ne lajka stranicu.

Počeo sam biti svjestan da sa strane gradim kuću koja me može primiti nakon što pobjegnem iz ovog zatvora. A za svaki bijeg iz zatvora je potreban plan bijega.

Plan bijega

I tako sam ja dragi moji, otprilike 4 mjeseca prije nego što sam planirao dati otkaz napravio plan bijega iz zatvora. Na drvenu ploču koja mi visi u sobi napisao etape bijega, koliko trebam prokopati tunel da nesmetano mogu pobjeći.

Napravio sam igru od cijelog procesa.

Gdje se nalaze čuvari koji me mogu uloviti? Koliko brzo moram trčati da me noćna svjetla čuvara ne vide? Kakva je ograda, hoću li ju morati preskočiti ili prerezati? Koji će to biti dan kada ću moći krenuti u bijeg, jer bijeg mogu probati samo jednom.

Naravno, sve su ovo metafore koje simboliziraju stvaranje sadržaja za Different, prodaju osobnih treninga u teretani, planova prehrane i ostalih stvari koji će mi pomoći u bijegu. Kada ću znati da imam barem 30% plaće od tih stvari, tada je vrijeme za bijeg.

I svaki dan kopam tunel.

I osluškujem stražare.

Slažem taktiku.

I dogodi se to da dobijem dva nova klijenta, a to bude bračni par, kolege s posla! Isto sam u svojoj maloj igri protumačio kao da mi je stražar dao povjerljive informacije o nekim stvarima koje su me mučile kako bi što lakše pobjegao. Ovo je još zabavnije kada priču dijelite s prijateljima i iz dana u dan stižu novosti o planu, a cijelo vrijeme visi na zidu sobe i stalno ga nadograđujete.

Dođe taj dan kada odlučim pobjeći iz zatvora. Padne noć, krenem kroz tunel. Zmazan od zemlje i mokre kose od vlage podzemlja istrčim na površinu. Mjesec je pun, sve je tiho. Oprezno zakoračim samo da upoznam zvuk svojih koraka kako bih ga mogao prilagoditi po putu. Čuvari su na svojim pozicijama, stražari u kulama kruže svjetlom.

Promatram svjetlosne krugove, srce kuca sve jače. Tako sam blizu, imam samo jednu priliku. Zadnja noga se odrazi o tlo, srce stane u stranu da promotri situaciju, ruka prođe zrakom i krenem trčati. Savršeno trčim, kao Usain Bolt u svakoj svojoj utrci.

Izbjegavam sva svjetla, osluškujem korak u trku, dišem potiho, znam da sam jako blizu. Preda mnom je visoka, tanka ograda. Popet ću se bez problema i tamo sam.

Penjem se, stvaram buku. Glasna buka. Ulovio sam pozornost čuvara, čujem njihove glasove, osjetim njihovo jako svjetlo na svojim leđima i vidim svoju sjenu. Skužili su me, ali prekasno. Već sam s druge strane ograde, trčim u nepoznato.

Slobodan sam 🙂

This post is also available in: Engleski