Predrasuda

Predrasuda je jedna od osobina koju često izražavamo, a nismo ni svjesni koliko je štetna. neka vas ova kratka priča osvijesti i potakne na promjenu!

Bio jednom jedan čovjek koji se isticao svojom željom da pomaže drugima, velikodušna i draga osoba. Onaj tip osobe koji će vam pomoći bez da išta traži zauzvrat i svaki put će vam to biti čudno, iako ne bi trebalo biti.

Jednog dana, prolazeći cestom ugledao je žensku torbicu kako leži odbačena. Podigao je torbicu i pogledao u nju te vidio da je potpuno prazna. Niotkud, stvorila se žena sa policajcem i optužila ga da joj je ukrao torbicu.

„Gdje je moj novac?“ – uzrujano je pitala.

„Torbica je bila prazna kada sam ju pronašao, gospođo.“ – smireno odgovori čovjek.

“Vratite mi novac, to je za školarinu mog sina!“ – zavikala je na njega, gotovo u suzama.

U njemu se probudio njegov nagon za pomaganjem te vidjevši u kakvoj se situaciji našla, dao joj je sav novac koji je imao kod sebe. Pretpostavio je da se radi o samohranoj majici koja uzdržava sina i znao je da joj mora nekako pomoći u situaciji u kojoj se našla, neovisno o tome što ona misli da je on lopov. Stavio je svoj ego sa strane.

„Izvolite novac, oprostite zbog neugodnosti“ – rekao je čovjek i pružio joj novac iz svojeg novčanika.

Žena ga je brzinski uzela i otišla, a policajac ga je zadržao i ispitao. Čovjek mu je ispričao cijeli tijek događaja te ga je policajac pustio, izraživši žaljenje oko cijele situacije.

Kasnije, presretna žena krenula je brojati novac i shvatila da je dobila dvostruko više novaca nego što je imala kada je izgubila torbicu što joj nikako nije bilo jasno. Došao je dan kada je trebala platiti školarinu sinu i na putu do škole, primijetila je kako ju neki mršavi čovjek prati, ispijen u licu i iscrpljenog pogleda.

„Sigurno neki narkoman koji će me opljačkati.“ – pomislila je.

Prišla je policajcu koji je stajao uz cestu i požalila mu se da ju netko prati te se ispostavilo da je to isti onaj policajac kojem je prijavila nestanak torbice. Kada se okrenula da mu pokaže tu osobu koja ju prati, čovjek se srušio.

Pritrčali su mu u pomoć i shvatili da je to isti onaj čovjek kojeg je optužila da joj je ukrao torbicu. Izgledao je jako slabo, a žena je bila potpuno zbunjena.

„Zašto me pratio? Mislio je da će opet proći nekažnjeno?!“ – uzrujano je rekla.

„Nije vam on vratio novac onog dana. Dao vam je svoj novac. Nije vam ništa ukrao, ali kada je čuo da ste izgubili novac za školarinu svog sina, htio Vam je pomoći i dao sav svoj novac.“ – objasnio joj je policajac.

Žena je promijenila izraz lica. Bila je šokirana i zabrinuta za njega te ga ispitivala je li dobro i ponudila mu vode i da mu kupi nešto za pojesti. Čovjek se ustao i došao k sebi.

„Ne brinite za mene, odite platiti školarinu sinu. Vidio sam vas i pratio da budem siguran da vas nitko ne opljačka i ukrade vam novac za njegovu školarinu.“

Ostala je bez riječi.

This post is also available in: Engleski