Gorući problem fitnes proizvoda – komunikacija grižnje savjesti

U moru fitnes proizvoda koji se neprestano pojavljuju na tržištu, sve više je onih koji kroz komunikaciju ističu pojmove koji potiču na razvijanje poremećaja u prehrani. Vjerojatno ste se susreli sa svim takvim pojmovima, ali niste obraćali toliko pažnju na njih:

• no guilt
• bez grižnje savjesti
• bez loših sastojaka
• guilt free
• bez osjećaja krivnje

U ovom članku vam želim približiti opasnost ovakve komunikacije i koji ujecaj ima na opću populaciju te zašto smatram da takve natpise trebaju maknuti s proizvoda. Kako bi se što bolje upoznali s problematikom, krenimo od početka.

Hrvatska je zemlja debelih ljudi – muškarci su najdeblji u Europi

Pogledamo li službene Eurostat statistike, grafovi govore za sebe. Čak 67.5% muškaraca u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu čime su najdeblji u Europi, a niže možemo vidjeti grafikon koji to jasno i pokazuje.

Pogledamo li žene u Hrvatskoj, situacija je nešto povoljnija u odnosu na muškarce, ne u odnosu na Europu. Tu su i dalje u gornjoj polovici te gotovo 50% žena ima prekomjernu tjelesnu masu.

Ono što moramo napomenuti jest da Eurostat radi istraživanja svakih 5 godina te su ovo podaci iz 2014. godine, ali s obzirom na trendove, čisto sumnjam da se slika popravila. Očekujem sličnu ili još goru sliku za sljedeći period, a kada se isto objavi, odmah ću nadograditi članak. Generalno, debela smo nacija i razina svijesti o zdravlju je niska, a to nas vodi do sljedećeg dijela članka.

Često pretražujemo pojmove koje su vezane za dijete i mršavljenje

Sljedeći korak bio je istražiti koliko naša nacija pretražuje pojmove vezane za dijetu i mršavljenje na popularnoj Google tražilici. Kako imam pristup Google Ads Keyword Planneru i punim statistikama, mogu vidjeti koliko se puta određeni pojam pretražuje u Hrvatskoj. Prije nego krenemo na statistike, moram upozoriti da je guglanje pojmova oko mršavljenja jedna od najgorih stvari koju pojedinac može napraviti, ali pojedinac toga nije svjestan.

Članci o mršavljenju većinom nisu relevantni.

Većina portala širi dezinformacije o mršavljenju, pišu članke u kojima se pozivaju na istraživanja koja nigdje nisu linkana i osoba koja je početnik u svijetu fitnesa i prehrane kao jednog od segmenata fitnesa često ostaje zbunjena oprečnim informacijama i količinom dijeta na koje naiđe.

Na slici iznad možemo vidjeti prosječnu količinu pretraživanja ovih pojmova u zadnjih godinu dana, na mjesečnoj bazi. To znači da se ovi pojmovi u Google prosječno upisuju preko 37.000 puta mjesečno! U nedostatku relevantnih informacija, generalnom neznanju i niskoj razini svijesti o zdravlju, naša debela nacija pokušava pronaći sve načine da smršavi kroz isprobavanje raznih dijeta od kojih svaka ima određen oblik restrikcije i zabranjenih namirnica.

Uz to, imamo čak 1.900 pretraga mjesečno u prosjeku onih koji se samo pitaju kako smršaviti i očito je da ovo pretražuju s namjerom da pronađu neku od beskonačnih dijeta koje pronalazimo po raznim portalima i neprovjerenim stranicama.

Uvijek imamo i kategoriju onih optimista koji pokušavaju izgubiti veliku količinu kilograma u kratkom periodu, pa tako mjesečno imamo preko 1.200 pretraga takvih pojmova. Fokus na gubitak kilograma u kratkom roku je jako velik.

Rastući trend fitnes industrije

Kada je Instagram kod nas uzeo pun zamah i počeo se pojačano razvijati, došlo je i do pojave velikog broja profila fitnes individualaca koji kreiraju sadržaj i njime direktno utječu na svoje pratitelje. Taj sadržaj je često znanstveno neutemeljen, ali prosječni Hrvat, koji je debeo i s niskom razinom svijesti o zdravlju vjeruje svemu što pročita na internetu, pa tako i svemu što pišu njihovi omiljeni profili.

Nameću nam se ideali u fitnesu.

Od objava isklesanih tijela bez majice pa sve do isticanja stražnjice i ostalih polugolih slika, objava savršenih obroka koji se uglavnom temelje na nutritivno bogatim namirnicama pa sve do pojava raznih dijeta koje se temelje na zabranjenim namirnicama, izbacivanju namirnica i svim ostalim restrikcijama, počeo je rasti fitnes trend i težnja da pojedinac bude što bliže svojim uzorima na društvenim mrežama.

Brendovi su na vrijeme ušli u vlak rastuće industrije

Naravno da su brendovi prepoznali taj rast i odlučili ući u vlak rastuće industrije. Počela je pojačana proizvodnja raznih FIT verzija proizvoda, a koji kao zadatak imaju uvjeriti opću populaciju da će im ti proizvodi biti od pomoći kod mršavljenja i donijeti brojne benefite za njihov organizam. Kako je frekvencija plasiranja takvih proizvoda postala sve veća i veća, prije dvije godine odlučili smo prvi i zasada jedini u Hrvatskoj odlučili pokrenuti projekt objektivnog recenziranja fitnes proizvoda.

Previše je proizvoda koji su samo bacanje novaca.

Razlog je bio jednostavan, proizvoda je previše i pojedincu koji nije nimalo educiran o prehrani (ne možemo ga ni suditi, nema baš puno mjesta gdje se pošteno može educirati iz relevantnih izvora) je zaista teško raspoznati proizvod koji je dobar i donosi benefite od onog koji je većinom skup s minimalnim količinama određene namirnice. Pravi primjer za to su razne fit zobene kaše i jogurti s dodatkom chia sjemenki gdje ćete preskupo platiti minimalne količine. Ipak, ima i dobrih proizvoda koji su praktična pomoć po povoljnim cijenama.

Pojmovi poput “grižnje savjesti” i “osjećaja krivnje” postaju dio komunikacije

Ono što je glavni problem jest kada se u prodajnu komunikaciju tih proizvoda i na ambalažu ubacuju pojmovi koji nam govore da te proizvode možemo konzumirati bez grižnje savjesti, bez osjećaja krivnje, no guilt, guilt free i ostale izvedenice navedenog pojma. Možda se netko sada zapita, zašto je to problem?

Zato jer prosječni pojedinac u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu, vjeruje svemu što pročita i pojačano traži načine kako smršaviti. Većina toga što pronađe svodi se na restrikciju i zabranjene namirnice. Taj isti pojedinac zatim počinje razvijati poremećaj u prehrani gdje je opsjednut zdravom prehranom, a taj poremećaj ima i svoj naziv – ortoreksija.

Razvijaju se poremećaji u prehrani.

Osoba proces mršavljenja veže za restriktivne dijete, zabranjene namirnice i ako slučajno pojede bilo koju namirnicu koja ne spada u skupinu nutritivno bogatih, odmah se javlja osjećaj demotiviranosti, manjka samopouzdanja i straha od toga kako će okolina reagirati na to. Ako primjerice, pojede red čokolade, ima osjećaj da to ide direktno u mast, da je režim prekršen i sve je palo u vodu.

Još veći problem je što se na prehranu gleda isključivo kao prehranu za mršavljenje i kao period u kojem se treba odricati od svega i patiti. Period kada ne smijete jesti ovo, ne smijete jesti ovo, morate jesti svaka 3 sata jer je tako rekla trenerica i slično. To dovodi do začaranog kruga kada početkom godine patimo da bi smršavili, a u drugom dijelu godine jedemo sve što nismo smjeli, a podsvjesno znamo da ćemo opet morati patiti na početku godine i osjećati krivnju jer smo jeli zabranjene namirnice.

Kako ti pojmovi utječu na osobu?

Brendovi koji ističu takve pojmove u svojoj komunikaciji direktno daju do znanja svojim potrošačima da njihove proizvode mogu jesti bez osjećaja krivnje, jer što, u protivnom bi trebali osjećati krivnju ako ih pojedu? Daju im do znanja da njihove proizvode mogu konzumirati bez grižnje savjesti jer inače trebaju osjećati grižnju savjesti ako ih pojedu?

Nameće se oslobođenje od osjećaja krivnje i grižnje savjesti.

Osoba je i dalje izgubljena u moru informacija i poseže za svakim takvim proizvodom jer ima osjećaj da napokon može jesti ono što joj je zabranjeno i uživati, pritom nesvjesna kako je već vjerojatno razvila određeni stupanj poremećaja u prehrani. Podsvjesno, vjerojatno ima osjećaj krivnje kada pojede čokoladu koja nije no guilt ili sladoled koji nije onaj bez grižnje savjesti.

Primjeri koje možemo vidjeti

Primjera ovakvih proizvoda je zaista puno, a izdvojit ćemo nekoliko.

1.  Ledo Highlife sladoled

Ovaj sladoled u svojoj komunikaciji jasno ističe da ga možete jesti s 0% grižnje savjesti, a uz to dodali su da s 30% manje šećera i masti. Osim što promiču grižnju savjesti, prikazuju unos masti kao nešto negativno, a znamo da su one zaista esencijalne i osoba bi trebala unositi barem 0.7 grama masti po kilogramu. Zna li to i većina target skupine koju cilja ovaj proizvod? Ne zna. Barem još ne zna.

Foto: https://www.ledo.hr/hr/proizvodi/sladoledi/ostali/highlife-vanilija

2. Kandit no guilt čokolada

Oko ove čokolade se digla prilično velika buka nakon što ju u našoj recenziji nismo odobrili iz prilično jasnog razloga, glavninu prodajne komunikacije čini pojam no guilt. Zašto bi osjećali krivnju ako jedemo čokoladu? Što ako pojedemo čokoladu koja nije no guilt, znači li to da se trebamo osjećati krivo jer smo ju pojeli? Jesmo li se automatski udebljali ako smo pojeli zabranjenu namirnicu?

Naravno da većinu njihove target skupine čine prosječne osobe koje nisu educirane i misle da ako jedu ovu čokoladu, da to neće utjecati na njihov napredak i mogu uživati bez grižnje savjesti. Činjenica je da i ova čokolada sadrži kalorije te će prekomjeran unos istih dovesti do povećanja tjelesne mase, ali to je slučaj i s običnom čokoladom. Ipak, za nju trebamo osjećati krivnju? 🙂

Foto: https://www.kandit.hr/no-guilt

3. Hrana na kvadrat

Manje poznati u odnosu na ova dva brenda, ali značajno prisutni su proizvodi brenda pod nazivom Hrana na Kvadrat, a koji imaju nevjerojatan natpis na svojoj ambalaži. Tako na dnu njihovih ambalaža možete vidjeti natpis bez loših dodataka i redom prekrižene mlijeko, žitarice, soju i industrijske šećere. Slažemo se da industrijski šećer nije dobar dodatak proizvodima, ali zašto su mlijeko, žitarice i soja loši dodaci? Ovo ne da je direktno poticanje razvijanja poremećaja u prehrani već se određene skupine namirnica kategoriziraju kao loše što dodatno utječe na razvoj osobnog stajališta o prehrani temeljem neprovjerenih informacija.

Foto: https://hrananakvadrat.com

Zaključak

Hrana se nikako ne smije vezati za osjećaj krivnje, grižnje savjesti i dijeliti na dobru i lošu. Ključna stavka je balansiranje i uživanje, a to nikako nećemo postići ako za hranu vežemo gore navedene osjećaje. Ako najmanje 80% našeg ukupnog dnevnog kalorijskog unosa dolazi iz nutritivno bogatih namirnica, bez problema možemo ostaviti 10 do 20% kalorijskog prostora za nutritivno siromašne.

Na taj način uživamo u hrani, jedemo nutritivno bogatu i nutritivno siromašnu bez ikakvog osjećaja krivnje, grižnje savjesti ili osuda od okoline. Ako želimo pojesti sladoled, uklopit ćemo to u svoj kalorijski unos, u svoj prostor za gušt i pojesti normalan sladoled. Nema smisla kupovati fit sladolede i plaćati ih po puno višim cijenama kako bi mogli uživati u ponešto nižoj količini šećera i nešto proteina.

Ne jedemo proteinski sladoled ili pijemo proteinsku kavu da unesemo proteine, za to postoje namirnice bogate proteinima. Ne jedemo fitnes pločice obogaćene vlaknima da bi unijeli vlakna, za to postoji voće, povrće i žitarice.

Teško je očekivati da će brendovi mijenjati svoju komunikaciju sve dok je opća razina svijesti o zdravlju toliko niska. Teško je očekivati da će osobe koje prati velik broj osoba na Instagramu prestati promovirati razne proizvode upitne i nedokazane učinkovitosti sve dok za to dobivaju dovoljan novac i sve dok za to postoji dovoljna potražnja.

Ono što možemo napraviti jest ukazati na ovaj gorući problem u sve većoj pojavi fitnes proizvoda i pozvati brendove da svoju komunikaciju prilagode na način da ove pojmove maknu sa svojih ambalaža.

Prehrana ne smije imati nikakve veze s grižnjom savjesti i osjećajem krivnje.