Zašto smo toliko opterećeni?

Ovaj članak neće biti preveden na engleski jer stranci ovo neće shvatiti, odnosi se isključivo na nas, koji živimo na ovim prostorima. Nekad se pitam zašto smo toliko opterećeni svime, državom, prošlošću, drugima?

Koliko vremena uopće izgubimo na takve stvari?

Audio verziju članka možete pronaći ovdje.

“Ova država nas samo krade i vara, to je strašno”

Prije svega, mahnito pratimo svakojake vijesti koje nam serviraju razni portali, između ostalog i događanja u ovoj državi. Gotovo svaki tjedan čujemo da je netko uzeo neke novce iz proračuna koji mi plaćamo kroz razne namete i onda provedemo par sati dnevno gunđajući o tome, a to vrijeme smo mogli puno pametnije iskoristiti.

Kako si netko može uopće dozvoliti da mu te stvari utječu na svakodnevnicu?

Doista ne vidim kakve veze ima što je netko iskoristio svoju poziciju da uzme par stotina tisuća kuna s našom situacijom i svakodnevnicom. Kako si možemo dozvoliti da te teme budu dio naših razgovora kada nemamo utjecaja na njih i sigurno nećemo vratiti ukraden novac. Naravno, okriviti i državu za sve loše što nam se događa, neizostavan primjer.

Idemo krenuti stvarati okolnosti u kojima nam to ne igra nikakvu ulogu, idemo se napokon pobrinuti za sebe i uzeti stvari u svoje ruke!

Možda nije loša ideja prestati obraćati pozornost na te stvari i gurati svoj film?

“Niste vi prošli što sam ja”

Za početak, koga boli briga?

Često imamo potrebu nametati i isticati svoja bolna ili neugodna iskustva kako bi se izdigli iznad ostalih čija iskustva ne znamo ili mislimo da ih nisu imali, pa si želimo dati na važnosti. Nerijetko te usporedbe koristimo kako bi izrazili određene frustracije okolinom, društvom ili pojedincem, ali realno, koga boli briga što je netko prošao?

Pričanje o drugima je bježanje od sebe.

Činjenica je da ne znamo tuđe priče i ne valja suditi druge osobe, a kamoli nametati svoju priču kao dodatan okidač koji ćemo iskoristiti kako bi ostvarili dominantnu poziciju u interakciji.

Možda nije loša ideja zadržati te stvari za sebe?

“Gdje si bio ____?”

Ovdje umetnite godinu koja vam odgovara, ovisno o tome gdje želite otputovati.

Ja mislim da smo mi u Hrvatskoj najveći putnici kroz vrijeme, malo smo u 1941. pa preselimo na 1991. – rijetko kad smo u 2018. i teško da ćemo u skorašnje vrijeme preseliti u sadašnjost.

Zar ćemo stvarno dozvoliti da nam i to utječe na svakodnevnicu?

Još uvijek živimo u prošlosti, stalno koristimo povijesne činjenice da bi se prepucavali, stvarali nekakve naboje, napetosti, čemu to? Zar ćemo stvarno trošiti svoje vrijeme da se opterećujemo dolaskom predsjednika susjedne zemlje, čitati sve moguće naslovnice koje stvaraju tenzije i ponašati se kao da je pred nama objava rata?

Možda je napokon vrijeme da se pitamo gdje smo bili 2018.?

Što reći, koju posluku porati?

Je li napokon došlo da vrijeme da počnemo gledati svoja posla, da ignoriramo događanja u državi, ljude koji nam ne odgovaraju i zaboravimo ratnu prošlost?

Je li napokon došlo vrijeme da počnemo od sebe i izgradimo nešto što će trajati, damo doprinos zajednici, okružimo se okolinom koja nam odgovara, dijelimo znanje i stvorimo svoju državu unutar države?

Je li napokon došlo vrijeme da ostavimo trag umjesto da samo budemo trag?